Šta ako dete ne priča?

Malo šta može više da zabrine roditelja od osećaja da njegovo dete „kasni“. Posebno kada se radi o govoru. Dok druga deca istog uzrasta već živo prepričavaju utiske, vaše dete i dalje pokazuje prstom, guguće ili koristi samo nekoliko reči.
Ako ste se prepoznali — dišite. Niste sami. I, što je još važnije — to ne mora da znači da nešto nije u redu.

Svako dete ima svoj ritam

Razvoj govora, baš kao i hodanje, ne odvija se kod sve dece u istom trenutku. Neka deca prohodaju sa 10 meseci, neka sa 15 — pa ipak, svi na kraju trče. Slično je i sa govorom.
Postoje prosečni okviri, ali i širok spektar individualnih razlika koji su potpuno normalni.

Evo kako u proseku izgleda razvoj govora kod dece:

– oko 12. meseca – dete obično izgovori prvu pravu reč („mama“, „tata“, „deda“, „voda“). Pre toga brblja i koristi mnoštvo različitih glasova, što je odličan znak da se govor razvija.
– od 18 meseci – koristi između 10 i 20 reči, razume jednostavne naloge („daj loptu“, „idi kod tate“) i pokušava da ponavlja ono što čuje.
– oko 2. godine – aktivni rečnik obično sadrži 50–100 reči, a dete počinje da spaja dve reči u kratke rečenice („mama ide“, „daj vode“, „tata spava“).
– oko 3. godine – rečenice postaju duže, jasnije, govor je razumljiv i osobama van porodice.

Naravno, ima dece koja progovore ranije i one koja kasne sa progovaranjem u odnosu na prosek. Neka dete govori malo reči, ali ih koristi sa smislom i razume mnogo više nego što izgovara — to je takođe važan pokazatelj razvoja.

❗ Kada obratiti pažnju

Ipak, postoje situacije koje mogu ukazivati na potrebu za savetovanjem sa logopedom, pedagogom ili dečjim psihologom.
Obratite pažnju ako:

– dete sa 18 meseci ne koristi nijednu razumljivu reč i ne pokazuje želju da oponaša zvuke ili gestove;
– dete sa 2 godine ne razume jednostavne naloge (npr. „Daj mi igračku“, „Hajde da idemo“);
– govor koji je ranije postojao nestane;
– dete ne uspostavlja kontakt pogledom, ne pokazuje interesovanje za igru sa odraslima ili vršnjacima.

Rano reagovanje ne znači „panika“, već podrška razvoju u pravom trenutku.
Kada se sa detetom krene na vreme, uz stručne savete i stimulaciju kod kuće, rezultati su izuzetno dobri.

Šta roditelji mogu da rade kod kuće?

Podsticanje govora ne znači „vežbanje“ kao u školi. Najbolje rezultate daje igra, svakodnevni razgovor i zajednički trenuci.

  1. Čitajte slikovnice svaki dan
    Slikovnice su jedan od najvažnijih alata za razvoj govora. Dok zajedno listate, imenujte ono što dete vidi: „To je pas. Pas kaže: av-av!“, „Vidi auto! Auto ide brm-brm.“
    Ne očekujte da dete ponovi — dovoljno je da sluša i gleda. Govor se najpre upija, pa tek onda izražava.
  2. Komentarišite život oko sebe
    Tokom šetnje, obroka, presvlačenja — pričajte šta radite.
    „Sad peremo ruke“, „Voda je topla“, „Mama sipa supu.“
    Dete kroz to povezuje reči sa konkretnim iskustvima i razvija rečnik prirodnim putem.
  3. Dajte mu priliku da se izrazi
    Ne završavajte rečenice umesto deteta. Ako pokaže na vodu, recite: „Hoćeš vode?“ i sačekajte. I najmanji pokušaj da izgovori „vo“ je uspeh!
    Pohvalite svaki pokušaj i dajte mu vreme da vas „stigne“.
  4. Smanjite vreme pred ekranima
    Iako crtaći deluju edukativno, ekran ne može da zameni živu komunikaciju.
    Dete uči govor gledajući lice, usne i izraze osobe koja mu priča. To televizor ne nudi.
  5. Pevajte i igrajte igre sa pokretom
    Pesmice poput „Iđe maca oko tebe“ ili „Ringe ringe raja“ podstiču ritam, pamćenje i koordinaciju — sve to su temelji govornog razvoja.
    Dodajte pokrete, grimase, smeh. Govor se rađa kroz radoznalost i emociju.

❤️ Najvažnija poruka za kraj

Nemojte se upoređivati sa drugima.
Deca ne progovaraju kada „mi odlučimo“, već kada se osete sigurno, motivisano i shvaćeno.
Vaša toplina, pažnja i igra su najjača logopedska terapija koju dete može da ima kod kuće.

vaš pedagog

Maja Enis